Povratak
Unatoč kiši više od 300 djece na 1. Susretu malih planinara Hrvatske

Unatoč kiši više od 300 djece na 1. Susretu malih planinara Hrvatske

"Nadamo se da će se susreti nastaviti održavati u drugim dijelovima Hrvatske i postati svojevrsna tradicija, jer sve više planinarskih društava radi vrlo predano s djecom." - istaknula je Sanja Vladović, dječja pravobraniteljica.

Dječja pravobraniteljica i planinarka Sanja Vladović napisala je odličan osvrt na 1. Susret malih planinara Hrvatske u Brodskom Drenovcu. Nakon čitanja njenog osvrta, nismo imali ništa za nadodati osim podijeliti ga s vama kako bi iz prve ruke doživjeli kako je protekao ovaj događaj.

“Kreće rano ustajanje i rad na zaduženjima. Dolaze klupe i veliki suncobrani, u ovom slučaju su poslužili kao kišobrani. Maže se veliki broj „šnita“  kruha za doručak, kuha čaj i kava, pristavio se kotao za grah, montira se razglas i laptop za glazbu, pripreme teku kao „po špagi“. Dobro smo uigrana i složna ekipa i svatko zna svoj posao. Zbog kiše koja bjesomučno pada mijenjamo planove za rad s djecom u hodu, kalkuliramo, donosimo odluke… Selimo centralno događanje bliže zatvorenim objektu, na nogometno igralište, selimo zastave koje su jučer povješane… Operativni tim najviše razine djeluje besprijekorno. Teren za održavanje natjecateljskih igara djece je još jučer pripremljen, pehari, medalje i diplome složeni i samo čekamo upisati u njih pobjednike igara. Kreće i protokolarni dio, dolaze i zovu novinari kojima smo najavili događaj, uključujemo se direktno u program Radio Osijeka. Dolaze i pripadnici našeg dragog HGSS-a kojima se uvijek osjećamo sigurno. Dolaze predsjednik Izvršnog odbora i glavni tajnik Hrvatskog planinarskog saveza, gradonačelnica, predstavnici lokalne zajednice…

S dolaskom djece mjesto poprima oblik savršeno organiziranog kaosa. Naime, i po ovoj kiši i vremenu, došlo je 15 planinarskih društava s oko 350 djece, a bilo nas je i oko 150 odraslih. Odustala su samo tri planinarska društva, što nije za zamjeriti s obzirom na vremenske prilike. No došla su djeca sa svojom pratnjom iz više društava iz Zagreba, Karlovca, Opatije, Otočca, Svete Nedelje, Ivanca, Slavonskog Broda, Iloka, Rokovaca – Andrijaševaca, a najveći broj djece došao je iz našeg društva. S obzirom na kišu koja je uporno i snažno padala, netko bi pomislio da ćemo puknuti od ovog pritiska i odustati, sve ih nahraniti onime što smo već pripremili i samo poslati kući.  Ali nismo.

Krećemo u aktivnosti po planiranom protokolu. Djecu i odrasle je pozdravila gradonačelnica Grada Pleternice Marija Šarić, zatim prisjednik Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza Igor Eterović, a susret je službeno otvorio predsjednik PD „Zanatlija“ Vlado Pavičić. Odrasli kreću hodati na predviđenu stazu po našoj Obilaznici dr. Andrije Štampara, koja ide od centra mjesta preko Kasonjskog vrha i Planinarske kuće Viljevo. Kisnuli su na stazi bez odustajanja, kako i priliči pravim planinarima, pet sati. No, kažu nam naši vodiči da su neki od njih rekli da vole hodati po kiši i da je staza bila upravo zato čarobna. Mi planinari uvijek čašu vidimo polupunom. Od predviđenog planinarskog hodanja djece po skraćenoj stazi u trajanju sat vremena, zbog kiše smo ipak odustali. No, ostalo smo održali po planu, jer nije bilo hladno,  djeca su bila u kabanicama i željna obećanog natjecanja. Velik dio njih sudjelovao je u pripremljenim igrama. Izostalo je navijanje sve djece i druženje na velikom igralištu, jer ipak ih je najveći dio zbog kiše bio u prilično tijesnom prostoru „pod krovom“. Iako nismo računali da će nam djeca biti unutra, odustati od susreta i natjecanja jednostavno nije bila opcija, jer djeca su došla motivirana i za sudjelovanje i za pobjedu. Kiša im uopće nije smetala. Kisnuli su, klizali po blatu, podali u žaru igre, bili uprljani do ušiju, presvlačili i opet prljali, a mi smo bili presretni jer smo ovoj modernoj djeci koja najveći dio vremena provode u zatvorenom i pred ekranima i mobitelima, omogućili da pokisnu i osjete kapi na obrazima, da se uprljaju u klizavom slavonskom blatu i dožive čari i ovakvih vremenskih prilika. Jer većina njih zasigurno nije nikada pokisla. Pa je zapravo i ova kiša imala svoje pozitivne strane – omogućiti djeci upoznati prirodu i vrijeme u svim njezinim izdanjima, kao što i priliči pravim planinarima. Jednom riječju, djeca su uživala. Stalno pod nadzorom svojih voditelja i nas, nahranjena i više nego što treba, u  društvu vršnjaka od Opatije do Iloka. Nedostajali su nam jedino Dalmatinci za koje bismo osigurali i noćenje u obližnjem planinarskom domu, no rekli su nam da je njima prijevoz jednostavno bio preskup, što je i inače postao problem planinarskih putovanja.

Za djecu su naši planinari i voditelji pripremili četiri igre: potezanje užeta, brzo nošenje lopte u paru, štafetu u trčanju s planinarskim ruksacima te najteže natjecanje u vezanju i povezivanju planinarskih čvorova. Ekipe su se srčano natjecale, osvojile diplome, medalje i pehare i svojim domovima se vratili punih ruku i doživljaja. No, zapravo su sva djeca sudionici susreta bila pobjednici. Zato jer su se prijavili i došli po ovom kišovitom vremenu, zato što su se odvažila iskušati nešto novo i posjetiti i novi dio Hrvatske i zato što su vrijeme proveli u druženju s novim prijateljima, uz minimalno ili nikakvo korištenje mobitela za koje jednostavno nisu imali vremena. Povratne informacije koje su nam poslali planinari i pojedini roditelji su iznimno pozitivne, da su se djeca vratila svojim domovima puna doživljaja i da su zaista uživala, unatoč kiši. Odrasli su nas pohvalili za organizaciju koja je, unatoč nužnim promjenama i prilagođavanju plana zbog vremenskih prilika, jako dobro funkcionirala. Ako je i bilo sitnijih propusta zbog opsega posla i lošeg vremena, vjerujem da nam nije nitko zamjerio. Jer svi su osjetili našu pozitivnu energiju, naš trud te našu slavonsku gostoljubivost i mekoću. A uigranošću i povezanošću našeg tima su svi oduševljeni. I kako je komentirao jedan planinar na društvenim mrežama prilikom zahvale – „Zanatlije“ su sve predvidjele i organizirale do detalja, a da su mogli i kišu bi zaustavili. No, možda će baš zbog ove kiše događaj ostati u sjećanju djece. „Znaš ono kad smo pokisli kao miševi u Slavoniji i osvojili pehare i medalje…“

Što se nas u društvu tiče, mi smo jako zadovoljni. Sve je prošlo izvrsno i u redu, a  primili smo i brojne pohvale. I nije mala stvari biti prvi u povijesti u nečemu. A Planinarsko društvo „Zanatlija“ je prvo organiziralo susrete djece malih planinara u Hrvatskoj. Nadamo se da će se susreti nastaviti održavati u drugim dijelovima Hrvatske i postati svojevrsna tradicija, jer sve više planinarskih društava radi vrlo predano s djecom. Iako, kako nam je rekla jedna planinarka naša gošća, „Zanatlije“ su podigle visoko letvicu koju će biti teško dostići.

Velik broj djece nam je kod pozdrava prilikom opraštanja rekao da jedva čekaju doći opet na godinu na susret malih planinara. Jako nas je to razveselilo, jer su nam sama djeca potvrdila da smo dobro obavili svu organizaciju i realizaciju susreta. Iako smo shvatili da oni misle doći opet k nama, pozivamo druga društva da već nagodinu nastave ovu novo započetu tradiciju.” Sanja Vladović, dječja pravobraniteljica i planinarka.

Skip to content