Hrvatski plemić – francuski general

Marko Slivarić van Heldenburški  znan  je kao slavni ratnik – general  u Napoleonovoj vojci. Rođen je 12. listopada 1762. godine, u selu Vrčin Dol, na imanju tik do crkve sv. Antuna – povučenom od glavnih putova, među obroncima Dilj gore, kako bi bio zaštićen od najezde turskih osvajača, ali i opake bolesti koja se ubrzano širila – kuge.

Njegov otac, Martin Slivarić, isticao se po svojoj hrabrosti, dostojanstvenosti i vjernosti službi te je dobio plemićku titulu od kraljice Marije Terezije. Marko je naslijedio vrline svojih predaka te i sam završava vojnu školu, nakon koje biva raspoređen u tvrđavu u Slunju.

Kada područja Hrvatske južno od Save potpadaju pod Francusku vlast (kao Ilirske pokrajine početkom 19.st.) njegova istančanost, pravednost i hrabrost bivaju prepoznate, a glas o njemu širi se nadaleko, pa i do ušiju samog cara Napoleona kojemu su za osvojiti svijet potrebni upravo vješti ratnici. Marko, kao zapovjednik jedne od pukovnija Ilirskih pokrajina dolazi pred cara, a njegovom iskrenošću i sigurnim stavom Napoleon biva oduševljen te mu dodjeljuje Orden Legije časti. Marko nije iznevjerio carevo ukazano povjerenje, dosljedan je i uspješan u mnogim velikim bitkama te doseže do visokog vojnog čina brigadnog generala!

Završetkom ratova pod francuskom zastavom kralj Luj 18. Marku daje mirovinu i imanje u gradu Gignacu, gdje on provodi ostatak života u svojoj drugoj domovini, Francuskoj.

I danas u Gignacu i Antibesu, stoljećima nakon slavnih vojnih pohoda, živi sjećanje na hrabrog hrvatskog plemića i ratnika.

Dana 12. listopada 2016. godine održan je  veliki međunarodni simpozij  u Pleternici, kojemu su, uz sve visoke uzvanike, prisustvovali i nasljednici loze Slivarića von Heldenburga. Tom prigodom uz cestu koja vodi od Pleternice prema Slavonskom Brodu, na odvojku prema Vrčin Dolu, postavljena je turistička spomen ploča, a izložba originalnih dokumenata  i odora, dopremljenih čak iz Francuske, bila je otvorena u Hrvatkoj knjižnici i čitaonici u Pleternici punih 30 dana. Tako Marko, i u svom rodnom kraju, spašen bi od zaborava.